Kemijski senzori i biosenzori: definicije, teorijske osnove, dijelovi senzorskog sustava. Pretvornički elementi: elektrokemijski, optički, termički i maseni pretvornici. Osjetilni elementi: mehanizmi kemijskog i biološkog prepoznavanja, biomimetički sustavi, kemijske i biološke aktivne tvari u senzorskim sustavima, tehnike imobilizacije kemijskih i bioloških reagensa, uloga materijala u senzorskim sustavima - polimeri. Mjere uspješnosti rada senzora: selektivnost, osjetljivost, preciznost, točnost, ponovljivost, reverzibilnost, vrijeme odziva. Elektrokemijski senzori i biosenzori: potenciometrijski i amperometrijski, ionskoselektivne elektrode (ISEs), modificirane elektrode, mikroelektrode, standardne izvedbe elektroda u senzorskim sustavima; konduktometrijski i FET (field effect transistor) senzori. Optički senzori i biosenzori: Tehnike optičke detekcije, vidljiva apsorpcijska spektroskopija, fluorescencijska spektroskopija, metode refleksije, tehnike raspršivanja svjetlosti, direktne metode, indikatorske metode, optički senzori bazirani na optičkim vlaknima.
Ishodi učenjana razini kolegija:
1. Odabrati pogodan enzim, metodu njegove imobilizacije te prijenosnik elektrona s enzima na mjernu elektrodu za ciljanu biosenzorsku analizu.
2. Odrediti radni režim rada biosenzora i to s obzirom na vrstu analita i prisutnih interferenata u mjernom uzorku.
3. Konstruirati biosenzor za jedan ili više analita.
4. Odabrati vrstu pretvornika (amperometrijski, potenciometrijski, optički, temperaturni i sl.) s obzirom na potrebne konačne značajke senzora.
5. Odabrati vlastite ili komercijalno dostupne senzore i biosenzore za primjenu u protočnim i neprotočnim analitičkim sustavima.
6. Dizajnirati vlastite protočne i neprotočne analitičke sustave na osnovi senzora i biosenzora.
Ishodi učenja na razini programa
1. Primjena stečenog znanja u rješavanju stručnih problema.
2. Stečene vještina i znanja upotrijebiti za interpretaciju znanstvenih rezultata u području kemije i inž. materijala.
3. Primjena stečenog znanja u procesu daljnjeg studiranje.
4. Stečena znanja i vještine mogu se dograđivati u procesu cijeloživotnog obrazovanja.
Opis metoda provođenja nastave:
Predavanja, pokazne i laboratorijske vježbe, konzultacije, rasprave.
Način polaganja ispita:
Studentima će biti zadan odgovarajući realni problem za koji trebaju predložiti izvedivo rješenje, koristeći se pri tome znanjima stečenim tijekom kolegija. Projekt će prezentirati usmeno i pismeno, u obliku kratkog predavanja i pismenog izvješća.
Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta: Studentska anketa
|
Pristupačnost
