Soforolipidi su biorazgradivi i netoksični biosurfaktanti koje proizvode kvasci, a zahvaljujući svojim svojstvima imaju široku primjenu u prehrambenoj, kozmetičkoj, farmaceutskoj i drugim industrijama. Njihova su svojstva izravno povezana sa strukturom šećerne glave molekule pa je njezina modifikacija zanimljiv način promjene tih svojstava i proširenja mogućih primjena. Dosadašnje kemijske modifikacije ovog dijela molekule zahtijevale su više koraka uz nastajanje znatne količine otpada, dok enzimske modifikacije šećerne glave dosad gotovo uopće nisu bile istražene.

U radu je po prvi put pokazano da enzimi transglukozilaze iz obitelji glikozidnih hidrolaza GH70 mogu produljiti šećernu glavu soforolipida koristeći saharozu koja je jeftin i obnovljiv izvor glukoze. Testirano je 27 različitih GH70 enzima, a najučinkovitiji među njima, GS-F Δ1, detaljno je kinetički okarakteriziran, na temelju čega je razvijen pojednostavljeni matematički model reakcije. Validirani model potom je korišten za in silico optimizaciju procesa na temelju čega su pronađeni reakcijski uvjeti koji osiguravaju visoku konverziju polazne sirovine i visoku produktivnost procesa. Optimizirani proces dobivanja novih poliglukolipida odvija se u vodenom mediju pri blagim uvjetima, bez organskih otapala i opasnih reagensa, što proces čini jednostavnim i usklađenim s načelima zelene kemije.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta RadicalZ, financiranog sredstvima Europske unije kroz program Obzor 2020 (Horizon 2020, ugovor br. 101000560) te u okviru institucijskog znanstvenoistraživačkog projekta BioSynth (ugovor br. 112109), financiranog iz izvora 581 — Mehanizma za oporavak i otpornost, u sklopu Programa financiranja javnih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, sredstvima Europske unije kroz program NextGenerationEU.
