U članku autori ističu da široka prisutnost mikroplastike (MP) u vodi predstavlja ekološki izazov zbog štetnih učinaka njezine veličine, potencijala za prijenos onečišćujućih tvari te otpuštanja štetnih tvari sadržanih polimernoj matrici. Prikazani su rezultati foto-starenja polipropilena (PP) i strukturne promjene koje potiču njegovo fragmentiranje u mikroplastiku (PP-MP) i oslobađanje prisutnih metala te posljedično, njihov doprinos toksičnosti i inhibiciji biorazgradnje u vodenom mediju.
Uzorci PP, prije i nakon procesa ubrzanog starenja pod UV zračenjem te uzorci ambalažnog PP otpada prikupljenog iz okoliša, usitnjavani su pod istim režimom kako bi se procijenila njihova podložnost fragmentaciji. Provedeni su testovi u kojima je ICP-MS i TOC analizom praćeno otpuštanje metala i organskih tvari iz usitnjenih uzorka PP u vodeni medij. Procijenjena je toksičnost vodenih uzoraka na testne organizme Vibrio fischeri, Daphnia magna i Pseudokirchneriella subcapitata te utjecaj na biorazgradljivost glukoze.
Usitnjavanjem nestarenog PP dobivene su čestice veličina >100 μm, dok je u starenim uzorcima PP značajan udio čestica bio <100 μm. Toksičnost vodenih uzoraka dobivenih testovima u kojima je korištena starena PP-MP veća je u odnosu na nestarenu te korelira s udjelom oslobođenih metala. Pokazano je također da takvi uzorci inhibiraju biorazgradljivost glukoze.
Rezultati ovog istraživanja nastali su tijekom realizacije projekta „Mikroplastika u vodi; sudbina, ponašanje i uklanjanje (IP-2020-02-6033)“ pod vodstvom prof. dr. sc. Ane Lončarić Božić, a koje financira Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ).
